
Alzheimerova bolest je razorna i progresivna neurološka bolest u starih ljudi. Ista takva bolest napada i naše kućne ljubimce , međutim dolazi pod drugim nazivom kao poremetnje u spoznajnim / kognitivnim /funkcijama . Kod te bolesti dolazi do nakupljanja senilnog plaka tj. toksičnog peptida /beta-amiloida/ u prostoru između neurona i krvnih žila u mozgu. Starenjem nastaje oksidativno oštećenje stanica . Normalnim metabolizmom stanice stvaraju se slobodni radikali . Što je stanica starija, proizvodi više radikala koji oštećuju proteine, lipide i nukleotide u toj stanici, što vodi do propadanja stanice u mozgu a posljedično i do promjena u ponašanju životinje . Sinonimi za tu bolest su još senilna demencija ili senilna degeneracija mozga.
Te promjene u ponašanju životinje mogli bi svrstati u četiri kategorije:
I Gubitak spoznaje i prepoznavanja- neki psi više ne prepoznaju svog vlasnika a druženje sa članovima porodice je sve slabije i manje intenzivno.
II Mokrenje i vršenje velike nužde u kući kod pasa i izvan posude u mačaka- vrlo često se dogodi da psi u šetnji ne naprave nuždu i kad se vrate kući to naprave na različitim lokacijama u kući. Ili naprave i u šetnji i u kući. Puno je češći problem sa mokrenjem nego sa defekacijom.
III Dezorijentacija- mnogi psi se jednostavno izgube u kući ili u dvorištu i ne snalaze se na poznatim mjestima. Često stoje nepomićno i zure u zid ili se zabijaju po kutevima. Mogu pogriješiti vrata , lutaju bez cilja.
IV Noćne aktivnosti- može se dogoditi da se vlasnici žale da psi spavaju danju, a puno manje noću. Mogu noću cviliti, lajati, grepsti po tlu i često buditi vlasnika i ukućane.
Postoje i druge promjene koje ukazuju na bolesti starenja a to su gubitak volje za šetnjom, jača osjetljivost na vanjske podražaja i nervoza psa, nova vrsta strahova / npr. strah od pucnjave, glasnog govora, strah od odvajanja/.
Naravno da moramo imati na umu da se sve starije životinje manje kreću i više spavaju. Međutim i neke organske bolesti mogu dovesti do takvih simptoma, pa bih preporučila sistematski pregled svih starijih životinja / već nakon 6 godina starosti /. On uključuje kompletan fizikalni i neurološki pregled životinje, laboratorijske pretrage krvi i urina. Normalno da starije životinje slabije vide i čuju. Moramo isključiti razne bolesti i stanja na mozgu /tumori, ciste, hidrocefalus/i to pretragama, kao što su kompjuterizirana tomografija /CT/ ili magnetna rezonanca /MR/. Starije životinje imaju usporen metabolizam. Neki endokrini poremećaji štitnjaće i nadbubrežne žlijezde mogu utjecati na promjene u ponašanju. Kada pretragama isključimo organske bolesti , možemo posumnjati da se radi o smetnjama u spoznajnim funkcijama. Ponekad životinje mogu bolovati od organskih bolesti i bolesti starenja.
Kako pomoći tim životinjama?
Ako smo posumnjali da se radi o bolesti starenja, možemo životinju staviti na medicinski tretman lijekom koji se zove Selegilin /Jumex/ koji povisuje nivo dopamina u mozgu psa. Dopamin je kemijska supstanca u normalnoj situaciji prenosi živčane impulse kroz mozak. Već nakon 2 tjedna terapije nastaje poboljšanje. Taj se lijek može davati i preventivno zdravim starijim psima (10-15 god.), jer je dokazano da produljuje životni vijek. Kao potporna terapija liječenju može se davati posebna vrsta hrane (pr.b/d Hills), koja je vrlo ukusna i psi je rado jedu. Na žalost, za mačke za sada ne postoji ta hrana. Ona sadrži antioksidanse: E i C vit, dokosaheksanoična kiselinu (DHA), eikosapentanoičnu kiselinu (EPA) i beta-karoten, te lipoičnu kiselinu i L-karnitin, tvari koje pomažu obnavljanju razorenih stanica nakon oksidativnog djelovanja slobodnih radikala. Već nakon dva mjeseca uzimanja ove hrane, vidi se poboljšanje i promjena u ponašanju pasa – oni su veseliji, više se kreću, više surađuju sa vlasnikom, više spavaju noću …
Možemo zaključiti da danas naši kućni ljubimci žive puno duže zahvaljujući boljoj veterinarskoj brizi i liječenju, boljoj prehrani i boljoj edukaciji vlasnika o držanju i njezi. Naravno da sa produženjem života, što nam je i cilj, dolaze i problemi u poremetnjama spoznajnih funkcija. Zato su veterinari pozvani da tu životnu dob učine što ugodnijom kako životinji , tako i vlasniku.