U posljednje vrijeme, kunići postaju sve popularniji kućni ljubimci. Aktivni su, vole igru i društvo, zabavni su za promatranje, te imaju veliku potrebu za druženjem. Imati kunića, kao uostalom i nekoga drugoga kućnog ljubimca, znači obvezu i brigu tijekom cijeloga njegova života, koji može potrajati od 5 do 10 godina, pa i dulje. Stoga prije svake nabavke, razmislite o Vašim mogućnostima za brigu oko kunića , što se tiče slobodnog vremena, ali isto tako i financijskim.
Kunića ima u velikom broju različitih pasmina, veličina, boja i oblika te u mnogo kombinacija nastalih križanjima različitih službeno priznatih pasmina. Najčešće kuniće dijelimo na patuljaste (hermelin kunići, patuljasto obojeni kunići, patuljasti rex kunići, patuljasti ovnoliki, patuljasti lisičasti kunići), ovnolike (nizozemski ovnoliki kunići, engleski ovnoliki kunići, francuski ovnoliki kunići, američki ovnoliki kunići, patuljasti ovnoliki kunići), rex kuniće (rex kunić i mini rex kunić) i angora kuniće (engleski angora kunići, francuski angora kunići, angora orijaši, satenski angora kunići).
Kunići se u stanu ili kući mogu držati u kavezu ili mogu biti cijelo vrijeme slobodni. Ako se odlučite za kavez, on treba biti dovoljno velik da se u njega mogu smjestiti posuda za hranu i vodu, stelja u koju će vršiti nuždu i još da ostane mjesta da se kunić može slobodno protegnuti. Što veći kavez, to bolje. Kavez ne bi trebao biti manji od 60 x 60 cm, no to ovisi i o veličini kunića.
Svakako treba izbjegavati kaveze s rešetkastim dnom jer kunići vole čvrstu podlogu (nemaju jastučiće na šapama kao npr. mačke). Najpogodniji su oni s plastičnom tavicom na dnu, koja se može i posebno kupiti. Na jednu mu stranu stavite posude za vodu i hranu, a na drugu posudu u koju će obavljati nuždu. Sredinu mu ostavite slobodnu za ležanje.
Kavez im treba služiti kao “gnijezdo” u kojemu će se osjećati sigurno, gdje će imati mir i u kojem će rado boraviti čak i kada su vratašca otvorena. Stavite mu unutra neke igračke (igračke za bebe, komadić starog tepiha, komad drveta, a prije spavanja omiljeno povrće ili voće). Pokušavajte ga ne tjerati da na silu uđe ili iziđe iz kaveza. Kada je kunić unutra, nemojte obavljati radnje u kavezu koje mu se ne sviđaju.
U stanu ili kući kunići mogu cijelo vrijeme biti i slobodni. U tom slučaju prostorije treba dodatno osigurati. To se ponajprije odnosi na uklanjanje svih kabela iz njihova dosega (vole ih grickati). Ako vaš kunić još nije dovoljno uvježban glede obavljanja nužde na za to određenim mjestima, preporučljivo ga je držati u kavezu barem preko noći ili dok je sam u stanu. Kada se dobro “izdresira” možete ga pustiti da slobodno šeće po stanu ili jednom njegovu dijelu, čak i kada nema nikoga kod kuće. Što više ima prostora za trčanje i skakanje, to će biti zadovoljniji, ali i zahvalniji.
Pravilna prehrana veoma je važna za zdravlje kunića. Ona se treba sastojati pretežito od: svježeg sijena (mješavina raznih trava, lucerna, mačji rep ili zob), svježeg povrća i bilja kao što su mrkva (lišće – da, korijen – samo u malim količinama zbog mnogo šećera i ugljikohidrata), peršin, djetelina, bosiljak, metvica, listovi brokule, cvjetovi i listovi maslačaka, vanjski (tamniji) listovi salate endivije, kelj, blitva, mlada pšenica. Sjemenke iz pet–shopova trebaju biti zastupljene u manjoj količini od povrća i sijena. One ne smiju biti jedina hrana jer sadržavaju velike količine kalorija i kalcija, a manjka im vlaknatih tvari. Svježa i čista voda treba im uvijek biti dostupna. Sijeno je iznimno važno radi bolje probave, stoga bi kuniću trebalo dnevno omogućiti sijena u neograničenim količinama. Najbolje je miješano sijeno raznih trava ili ono od mačice (mačji rep). Sijeno im se treba davati od najmanjih nogu, tj. od trenutka kada počnu samostalno jesti.
Kunići posebno vole i voće. Voće treba davati u malim količinama zbog velike koncentracije šećera, kao i zbog mogućega poremećaja bakterijeske ravnoteže unutar probavnog sustava. Jedna ili dvije male kriškice na dan sasvim su dovoljne. Osobito vole jabuke, kruške i banane. Pogodne su i naranče (uključujući koru), breskve, ananas, šljive, jabuke, borovnice… Važno je da sve što im dajete bude dobro oprano i posušeno. Davanje slatkiša svakako treba izbjegavati jer može učiniti teške, pa i fatalne posljedice na njihov mali organizam. Čokolada je za njih otrov! Apsolutno treba izbjegavat tijesto (makaroni, špageti itd.), svježi kruh (suhi još i može proći), corn flakes, jogurte i sve ostale “ljudske” deserte. Također im izbjegavajte davati špinat, kupus (zelje), rajčicu, karfiol, grah, krumpire, rabarbaru i bilo koju drugu pokvarenu ili trulu hranu. Preporučuje se da se kunići ne hrane povrćem prije 6. mjeseci starosti. Do trećeg mjeseca starosti, kuniću se mogu davati sjemenke u neograničenim količinama, a poslije tu količinu treba smanjiti.
Zdrav kunić je živahan i rado se kreće, ima dobar tek te redovitu stolicu. Najosjetljiviji im je probavni sustav pa je stoga pravilna prehrana iznimno važna. Kontrolirajte im tvrdoću stolice. Ako postane mekana, znak je da nešto nije u redu, te postupno promijenite hranu koju mu dajete. Također, ako kuglice postanu jako male ili ih čak prestanu “proizvoditi”, to je znak da se treba nešto poduzeti. Najčešći uzrok probavnih smetnji je nepravilna prehrana, no isto tako uzroci mogu biti bakterijske ili virusne infekcije. Od ostalih zdravstvenih problema koji mogu zadesiti vašega kućnog ljubimca, najčešći su problemi s kroničnim očnim i nosnim iscjetkom (tzv. snuffles) te apscesi na čeljusti, koji su najčešće posljedica nepravilnog rasta zuba (malokluzije). Smatram i savjetujem da je najbolje kod svake promjene zdravstvenog stanja odmah se posavjetovati s veterinarom te i ne pokušavati kunića liječiti na vlastitu ruku, “preko interneta” i sl.
Također je bitno naglasiti, da kastrirani/sterilizirani kunići dulje žive i zdraviji su. Rizik od reproduktivnih bolesti je praktički sveden na nulu. Životinje će se manje sukobljavati s drugim životinjama zbog seksualne agresije, mirniji su, mazniji i privrženiji nakon što im se uklonio nagon za razmnožavanjem. Manje su podložni agresivnom i destuktivnom ponašanju, lakše ih se mogu naučiti neke navike oko obavljanja nužde. Isto tako mogu imati prijatelja kunića za igru, dok, ako nisu kastrirani, kunićima može biti otežano druženje bilo da su istoga ili različitog spola. Naravno, ovako se rješava i problem prekomjerne populacije. Preporučena dob za operaciju je obično oko 6. mjeseca starosti.
Kao i kod nabave bilo kojega drugoga kućnog ljubimca, morate biti svjesni da nije riječ o igrački, za koju uskoro može prestati zanimanje, već o živom biću kojem je potrebna njega i vaša puna pažnja i ljubav. Isto tako budite spremni da će vam se ta simptačina životinjica najvjerojatnije vrlo brzo “uvući pod kožu” i pružiti vam brojne ugodne trenutke.
Piše: dr. sc. Tatjana Šoban, dr. vet. med.
Objavljeno u: http://www.zdrav-zivot.com.hr/izdanja/utjecu-li-vrijeme-i-klima-na-ljudsko-zdravlje/kunici/